KAKO SE ZOVU I GDJE RADE zdravstveni radnici koji bi mogli i trebali biti uzor svima, ne samo svojim kolegama.

“Na inicijativu gospođe Vesne Perić iz Čepina otvaramo rubriku s njenim imenom.” - više..

Predsjednica udruge

mr.sc. Đula Rušinović-Sunara, dr. med. specijalistica opće kirurgije

Bilten "Pacijent"

Svjetski dan bolesnika

Osim iskrenih želja, svim bolesnicima obećajemo ustrajati u traženju uspostave učinkovite zaštite njihovih ljudskih prava tijekom korištenja zdravstvnih usluga kroz uspostavu neovisnih zastupnika prava pacijenata

Tijekom četrnaest godina rada s pritužbama pacijenata u nebrojeno navrata izvijestili smo i upozorili nadležne institucije o vrlo čestom kršenju ljudskih prava korisnika zdravstvenih usluga, ali i o ozbiljnim kaznenim djelima koja gotovo u cijelosti ostaju čak i izvan bilo kakve službene evidencije. Strah od različitih vrsta “odmazde” kojeg navode osobe koje su prijavila djela Savjetovalištu za pacijente jest vrlo opravdan. Naime, čak i kada smo im pomogli da poduzmu nešto u smislu prijavljivanja navedenih kaznenih djela, nije bilo učinkovite procedure niti volje institucija da doista takve pritužbe provjere, a kamo li riješe. Događalo se čak da se pojedincima izravno prijetilo kako neće više moći ni ući u određene zdravstvene ustanove (Osijek, Zagreb), a što je još jedno ozbiljno kazneno djelo prijetnje koje ujedno, za bolesne osobe, predstavlja i ucjenu životom i zdravljem (dakle, još jedno kazneno djelo).

ovdje donosimo neke primjere:

Najbolji primjer za potpunu neučinkovitost procedura zaštite prava pacijenata predočiti ćemo na stomatološkim uslugama iz razloga što su pacijenti u stomatologiji “najlakše oštećeni”, odnosno što im pri takvim uslugama najčešće život nije u opasnosti pa se nešto manje boje reagirati.

Primjeri sa stomatološkim pacijentima, koji su godinama uz našu svesrdnu pomoć i savjete pokušavali doći do reakcija institucija, ukazuju na to kako reakcija i nadalje izostaje te kako nema političke volje za rješavanjem pitanja zaštite prava pacijenata.

Naime, unatoč dobro obrazloženim prijavama i postavljenim upitima, institucije su godinama odgovarale na dopise na način koji upućuje kako niti hoće, niti znaju, niti žele uopće rješavati pitanja pritužbi pa čak ni kad se radi o ozbiljnim kaznenim djelima.

Tako je primjerice prijavljeno fizičko zlostavljanje službeno zaduženim tijelima (policija te Povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata u dotičnoj županiji), a osoba koja je prijavila djelo nije uopće osobno ispitana od strane Povjerenstva, dok je iskaz osobe koja je navodno izvršila djelo uzet “zdravo za gotovo” bez ikakve objektivne procedure. To isto Povjerenstvo je čak predložilo nagodbu bez ikakve konzultacije s pacijentom i bez ikakve zakonske ovlasti za takav postupak. Takvo, ukupno neprimjereno pa i protuzakonito ponašanje je prijavljeno Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi te Povjerenstvu za promicanje i zaštitu prava pacijenata Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Pučkom pravobranitelju, Županu i Ministru zdravstva i socijalne skrbi. Odgovori, kojih smo u posjedu, ukazuju na potpunu nespremnost da se itko od navedenih uopće pozabavi problemom, ali i nepristojnost i izbjegavanje odgovornosti budući su svi upiti ostali neodgovoreni iako su bili jasno postavljeni. Zaključno su svi napisali kako su napravili “sve u svojoj ovlasti”, a što nikako ne odgovara istini, počevši od osnovne činjenice da nitko nije razgovarao s pacijentom koji je postavio pritužbu te je u cijelosti istima bilo nemoguće postaviti objektivnu sliku o samom slučaju, pa je time svaki odgovor kako je sve poduzeto zapravo besraman.

Slučaj u kojem stomatološki pacijent trpi bolove, gubi zube, plaća trostruki iznos u odnosu na izdani račun te ne može putem službenih institucijama niti dobiti stručno vještačenje, a kamo li išta drugo tijekom gotovo tri godine također je izravni dokaz koliko se “isplati” uopće postavljati pritužbe na nepravilnosti u pružanju zdravstvenih usluga i kada je očito (kao što je to nepotreban gubitak zuba) kako je na prijavu netko trebao ozbiljno reagirati. U ovom slučaju je Stomatološka komora zatražila prvo uplatu 2500 kn kako bi izvršila vještačenje, a potom isto ne izvršila niti nakon više od dva mjeseca od uplate te potom na zahtjev pacijenta da vrati novac isti vratila tek nakon daljnjeg otezanja od više mjeseci. Pacijent je, smatramo sasvim opravdano, zaključio kako od ljudi u toj komori ne može dobiti neovisno stručno mišljenje.

Također niti u drugim strukovnim komorama nema izgleda dobiti neovisno stručno mišljenje, jer isto nije moguće ničim i nikako dovesti u pitanje što znači kako je moguće bez kontrole davati lažna vještačenja pa je takva činjenica sama za sebe dostatna da se u takva vještačenja niti može niti smije vjerovati. Kako je svaka komora osnivana iz razloga zaštite svoje struke i svojih članova, tako je neupitno da se isti ne mogu postavljati kao jedini kompetentni arbitri za rješavanje pritužbi niti za vještačenja u slučajevima kada je na bilo koji način optužen njihov član. Da stvar bude još apsurdnija isti su postavljeni i kao jedino tijelo koje “odobrava” DORHU da podigne optužnicu.

Navedeno smo u mnogo navrata tijekom niza godina na različite načine predočavali raznim institucijama, kao i tijekom pripreme Zakona o zaštiti prava pacijenata, a isto smo učinili i u Prijedlogu Zahtjeva za ocjenu ustavnosti istoga.

Tijekom početka tragedije koja je zadesila pacijenta Maškarin, opetovano smo upozorili na nemogućnost dobivanja objektivnog mišljenja ukoliko ne postoji neovisna, profesionalna i stručno kompetentna institucija koja bi mogla kompetentno pratiti rad medicinskih vještaka te istima postavljati kompetentna pitanja kojima bi se njihovo vještačenje moglo i oboriti kada je ono doista stručno oborivo. Ni tada nije ništa poduzeto, iako je bilo i za laike više nego razvidno kako se u istrazi i cijelom slučaju Maškarin nešto nepravilno radi. Temeljem anonimne dojave osobe koja je bila nazočna cijelom operacijskom postupku DORH nije povjerovao vještacima HLK te je zatražio mišljenje Medicinskog fakulteta. O izdanom mišljenju mogla bi se organizirati cijela jedna konferencija s područja zdravstvenog prava i raspravljati danima o svim mogućim nepravilnostima – od nepostojanja zaštite do sukoba interesa, nepostojanja mogućnosti dobivanja objektivnog stručnog mišljenja, nepotpisivanju pisanog pristanka za hitni zahvat, a naposljetku i o stručnoj pogrešci...

Ovo su samo kratki primjeri koje bi bilo uputno ne ponoviti, ali i pokazatelji kako nije poduzeto ništa da se u budućnosti takvi ili slični slučajevi ne bi ponavljali te je izgledno kako se oni možda i ovoga trenutka u Hrvatskoj dešavaju, a da o tome “nitko ništa ne zna” ili zna ali ne reagira.

Iskustva u radu Savjetovališta za pacijente te evidentiranje svih poziva pacijenata tijekom 5 godina nisu institucijama dali poticaj da nešto i poduzmu. Napravili smo pisani izvještaj u kojem smo predočili čak i evidenciju poziva, dali skupne rezultate i na kraju svoje preporuke i komentare. Ovaj zahtjevan posao kojeg smo radili u nadi kako će se na temelju te evidencije, ako ništa drugo, netko od nadležnih zgroziti ozbiljnošću situacije i barem započeti raditi na prevenciji kršenja prava pacijenata te zaštiti prava istih, ostao je u cijelosti bez odgovora.

Ističemo kako je pored dnevnog kršenja najosnovnijih ljudskih prava korisnicima zdravstvenih usluga u cijelosti im onemogućeno podnijeti kaznenu prijavu za kaznena djela s područja zdravstva sukladno pozitivnim zakonima RH, a iz sasvim opravdanog straha od posljedica po život i zdravlje.

U nastavku ćemo primjerice navesti neka od kaznenih djela i prekršaja počinjenih u zdravstvenom sustavu koja se prema našim saznanjima uopće ne procesuiraju, a koja smo zabilježili tijekom četrnaest godina rada Savjetovališta za pacijente i to u brojnim slučajevima; pa tako na primjer:

1. Nezakonito postupanje tijekom uključivanja osoba u klinička ispitivanja i istraživanja:

Čl. 134. st.1. toč. 1. Zakona o lijekovima – slučajevi u kojima se kliničko ispitivanje lijeka provodi bez pristanka osobe, a naročito bez informiranog pristanka osobe na kojoj se ispitivanje obavlja

potpis koji je krivotvoren na obrascu pisanog pristanka /uključeno i djelo krivotvorenja medicinske dokumentacije i krivotvorenja potpisa/ - dojave iz Splita i Zagreba
potpis na obrascu pisanog pristanka dobiven bez ikakve suglasnosti /pacijent potpisuje jer liječnik to od njega traži i to bez ikakvog objašnjenja, gotovo ma se naređuje (pa bi ovo moglo biti okarakterizirano na način da se radi i o prisili), a pacijent ne smije ni pitati što potpisuje, naposljetku, pacijent za činjenicu da je uključen u kliničko ispitivanje doznaje nakon više mjeseci od ostalih ispitanika/ - dojava iz Splita
ispitivanje za koje nije dobiven pristanak rađeno na način da je nekompetentna osoba uzimala zglobnu tekućinu, oštetila zglobnu hrskavicu i značajno dodatno oštetila funkciju istog zgloba – dojava iz Rijeke
ispitivanja rađena na način da osobe nisu dobile jasni naputak kako je vjerojatnost da dobivaju placebo 50 % te su bile uvjerenja kako primaju upravo lijek u ispitivanju /vrlo teško bolesne osobe koje izvjesno do danas nisu ni preživjele, koje su za to saznale nakon više mjeseci i koje su bile zgrožene što im se oduzela svaka šansa da pokušaju bilo kakav lijek jer su nakon nekog vremena uvidjele kako to što primaju nema nikakvog učinka te su se raspitivali na razne načine dok nisu zaključili kako je njima dan placebo, dok prije potpisivanja pristanka nisu bile upozorene na mogućnost dobivanja istog/ također bilo je mnogo pritisaka, koji su vršeni na pacijente izravno od strane liječnika ili medicinskog osoblja ili posredno putem najbliže rodbine, s ciljem da pacijent potpiše pristanak “svojevoljno” iako su ustvari sami pacijenti bili protiv – Rijeka, Split, Zagreb
uključivanje u klinička ispitivanja na način da se sve naputke daje najbližoj rodbini a da pacijent uopće ne zna te daje potpis na prevaru vlastite rodbine/gdje se krši pravo na privatnost i potiče na prevaru od strane liječnika, osim što je potpis dobiven na takav način nepravovaljan/ - ovo vrijedi i za operacije, kao u nastavku

2. Tijekom 14 godina prijavili smo nadležnima brojne nepravovaljano dobivene pisane pristanke na predložene operativne zahvate, a čime se izravno krši čl. 241. Kaznenog zakona koji inkriminira samovoljno liječenje. Tako na primjer imamo slučajeve:

- dobivanja pisanog pristanka bez znanja pacijenta na način da se sve naputke daje najbližoj rodbini a da pacijent uopće ne zna te daje poptis na prevaru vlastite rodbine/gdje se krši pravo na privatnost i potiče na prevaru od strane liječnika, osim što je potpis dobiven na takav način nepravovaljan te je izvršeno i kazneno djelo samovoljnog liječenja/
- vršenja pritisaka na pacijente izravno i putem najbliže rodbine da potpišu pristanak “svojevoljno” iako su oni protiv– Rijeka, Split, Zagreb
- izvršeno je pilot istraživanje prema kojem preko 60 % osoba operiranih u općoj anesteziji daje izjavu kako nije potpisalo nikakav formular tj. nije potpisom potvrdilo pristanak na operacijski zahvat /mnogi su u premedikaciji, već na kirurškom stolu odvezivani kako bi mogli potpisati formular te se toga ne mogu ni sjećati, a to svjedoče sami zdravstveni radnici iz operacijskih dvorana/

3. Također, vrlo su česti slučajevi ne izdavanja računa za naplaćene usluge, a čime izravno dolazi do kršenja čl. 56. st.1. toč. 2. Općeg poreznog zakona, čime ujedno čini i porezni prekršaj; a moguće je, ukoliko iznos obveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000,00 kn, da se radi i o kaznenom djelu utaje poreza normiranom i kažnjivom us kladu sa čl. 286. Kaznenog zakona.

U svezi sa iznesenim problemom prijavljivanja prihoda, istakli bi kako smo kao udruga nakon višegodišnjih upozoravanja, pisanja svim nadležnim institucijama od Porezne uprave sve do Ministarstva zdravstva i Ureda Predsjednika, tijekom siječnja 2011. predali Saborskom zastupniku Ranku Ostojić pitanje za Vladu RH, kojega je isti napokon i postavio. Riječ je upravo o problemu naplaćenih usluga u zdravstvu bez izdanih računa, a čiji iznos doseže 2.800.000 kn dnevno u otprilike 2.800 što stomatoloških što ginekoloških ordinacija. Temeljem takvih naplaćenih usluga za koje nije izdan račun Državni proračun na dnevnoj bazi gubi i do 700.000 kn nenaplaćenih poreznih obveza. Samo po toj osnovi, 200 do 250 milijuna kuna godišnje imamo manje u proračunu! Ovo je zasigurno dostatno za preko 2500 radnih mjesta pa se samo po toj osnovi mogu isplatiti otpremnine za sve viškove zaposlenih u današnjem ustroju HZZO-a.